Zakucavanje ili Slam dunk, košarkaškom terminologijom, označava slatki vrhunac pobjede, uspjeha, ljepotu izvedbe koja je dovela do samog zakucavanja. Jelena Vukmirica Makovičić, doc.mag.art.
Trči prema košu, i trči, juri… Iiiiii Zakucavanjeeeeeee!!! Ljudi moji, je li ovo moguće???” BAM! Prekrasno je gledati košarkaša kako zakucava i diviti se ljepoti pokreta i preciznosti pogotka. Slično je u prezentacijskim vještinama ili govorništvu. Ono što čini razliku, ono što prelazi rampu, što dopire do ljudi i “zakucava” neku prezentaciju je upravo izvedbena priprema neke prezentacije ili govora. Svi navedeni elementi se treniraju i vježbaju. Mislim da je to sjajna vijest jer demistificira cijeli proces pripreme za javne nastupe. Vratimo se na naše brojke. Samo povećajmo one koji su preniske, i zakucavanje nam sigurno slijedi! Just do it! BAM!
Što to znači?
Napravimo mali test – odgovorite na sljedeća pitanja:
1. Kako se pripremate za neku prezentaciju? Zapišite.
2. Koliko vremena se pripremate “mentalno” (izrada prezentacije, sadržaja i sl.)? Zapišite.
3. Koliko vremena se pripremate izvedbeno, tako da izgovarate neki tekst na glas, izgovarate nekome, uvježbavate, snimate izvedbu ili sl.? Zapišite.
Sada usporedite svoje rezultate. Ekipa koja redovito “zakucava”, više vremena ulaže u izvedbenu pripremu, od one sadržajne. Kada se vratimo na košarku; uspješni košarkaš dnevno provede minimalno 2 sata u treningu. U predsezoni i po dva puta dnevno po dva sata. Dakle, to je prosječno 24 sata tjedno, cca 100 sati mjesečno, pa kada pomnožimo koliko je to godišnje, i koliko se godina trenira da bi se došlo do profesionalne razine, dolazimo do vrlo impozantne brojke.
Usporedimo te brojke s brojkama naše pripreme za javne nastupe! Neki dan na dječjem igralištu promatram dječaka kako vježba vođenje lopte. Ne ide mu, pa plače i ljutito baca loptu, govoreći: “Glupa lopta, mrzim te!”. Mudri djed ga gleda kako se nervira utješno mu govoreći: “Nije lopta glupa, tek si ju danas dobio, pa kako bi znao s njom? Vježbaš tek tri minute. Znaš li ti koliko vježbaju oni veliki košarkaši? Ne ide to preko noći. Ajmo ispočetka…”. Često se nalazimo u poziciji mudrog djeda prenoseći poruku o važnosti uvježbavanja i doslovce treniranja javnih nastupa. Javni nastupi su fizička disciplina. Vidjet ćete i zašto.
Kako izgleda izvedbena priprema?
Svi navedeni elementi međusobno su povezani poput domino kockica, jedna utječe na drugi.
Držanje – Naše držanje direktno utječe na naše disanje. Postura treba biti izduljena, posebno u vratnom dijelu kralježnice, uz težinu koja je blago prema naprijed. Zašto? Radi trbušnih mišića, koji trebaju biti opušteni i omogućiti abdominalno disanje.
Disanje – Prakticiramo i uvježbavamo duboko abdominalno disanje. Ovakvo disanje je preduvjet za govorničku snagu, umanjuje tremu, dajući glasu potrebnu snagu i jačinu.
Glas–ton i artikulacija – Glas je naše osnovno sredstvo komunikacije. Vježbamo ga tonskim i vježbama artikulacije. Ovakve vježbe omogućavaju čujnost, razumljivost i uvjerljivost u našim nastupima.
Rad s tekstom – Rad s bilo kojom vrstom teksta spaja sve prethodne elemente; omogućava nam da se bavimo ritmom govora, dinamikom, naglašavanjem ključnih poruka i sl. Govor je poput glazbe, i što ga više uvježbavamo, otkrivamo više nijansi i mogućnosti koje su nam dostupne unutar teksta.
Odnos s publikom – Kontakt očima ključan je za uspostavljanje odnosa s publikom. Da bismo se mogli fokusirati na našu publiku, sve ranije rečeno treba biti posloženo i uvježbano.
